Hadži Aleksandra Dimitrijevic preživjela bolest koja usmrti 99 posto pacijenata, ali i sedam operacija

Dimitrijević je za agenciju Beta kazala da je do ljeta pretprošle godine bila odličnog zdravlja, da je radila kao ljekar na eksukurzijama i kao profesor na određeno vrijeme u Srednjoj medicinskoj školi, ali se onda preko noći sve promijenilo.

"Dan prije nego što sam se razboljela bila sam u teretani, trčala, vježbala, odradila sam cijeli trening... Ujutru sam se probudila sa bolovima u stomaku i pojavila mi se krv u stolici“, kazala je Dimitrijević.

Otpuštena na kućno liječenje

Odmah je otišla na Kliniku za gastroenterologiju, ali, kako je kazala, sa te klinike su je tri puta vraćali kući i primili su je na bolničko liječenje tek kada se javila četvrti put.

Rekla je da su joj dali terapiju i da su je otpustili na kućno liječenje iako je, kako je navela, sve vrijeme imala jake bolove u stomaku i krv u stolici.

"Toliko sam bila loše da sam morala da zovem Hitnu pomoć, a oni su najprije pomislili da je u pitanju neka infektivna bolest pa su me prevezli na Infektivnu kliniku, a otuda su me prebacili na gastroenterologiju“, izjavila je Dimitrijević.

Pošto joj se stanje nije popravljalo krenula je sa priprema za biološku terapiju i u danu kada je trebalo da primi tu savremenu terapiju dobila je toksični megakolon.

"To je upala debelog crijeva koja zahvati cijeli taj organ zbog čega se proširi i može da pukne. Da nisam hitno operisana, to bi se dogodilo i preminula bih od sepse. Morali su da mi izvade cijelo debelo crijevo i postave stomu“, kazala je Dimitrijević.

Na žalost, dodala je, tu nije bio kraj njenim mukama, već početak nove agonije zbog toga što je upala zahvatila i tanko crijevo.

Lavovska borba

Život joj je, kazala je, „visio o koncu“ i direktor Klinike za anesteziju i intenzivnu terapiju Radmilo Janković i ljekari te klinike su se "lavovski“ borili da je spašavaju sve vrijeme između operacija koje su usledile.

"Zbog upale tankog crijeva morala sam još tri puta na operacije. Drugi i treći put operisana sam u Nišu, a četvrta operacija bila je u Beogradu. Za samo 20 dana bila sam operisana četiri puta. Bila sam mnogo loše i fizički i psihički, molila sam se Bogu da umrem“, kazala je Dimitrijević.

Prema njenim riječima, poslije četvrte operacije vratili su je iz Beograda u niški Klinički centar, i tada je morala da uči ponovo da hoda, jer su joj od dugog ležanja mišići atrofirali, a zbog toga što je hranu dobijala samo venozno, imala je manje od 50 kilograma.

"Tokom pete operacije mi je spojena rana koju sam imala sve vrijeme na stomaku zbog dreniranja, a stomu sam imala i dalje. Kada sam se oporavila od te operacije tek onda sam mogla kući. Na bolničko liječenje primljena sam krajem juna, a otpuštena sam iz bolnice 14. oktobra“, rekla je Dimitrijević.

Po izlasku iz bolnice, kazala je, osjećala se dobro, ali, zbog stome, nije mogla da nastavi da radi na terenu kao ljekar.

"Nosila sam stomu godinu dana i osam mjeseci i onda je profesor Goran Stanojević, direktor Klinike za kolerektalnu hirugiju u Nišu preuzeo rizik da me ponovo operiše i uradi ileoanalnu anastomozu, takozvani „J-pouch“", rekla je.

Riječ je, kako je navela, o operaciji tokom koje se tanko crijevo povezuje sa rektumom i analnim otvorom i tanko crijevo preuzima funkciju debelog crijeva.

Pravilo je, kazala je ona, da hirurg koji je postavio stomu postavlja i ileonalnu anastamozu jer ima uvid u to šta je tokom prethodne operacije uradio, međutim ljekar iz Beograda nije htio da je operiše iz samo njemu znanih razloga, pa je to uradio profesor Stanojević.

"Riječ je o veoma rizičnoj i komplikovanoj operaciji koja je sama po sebi veoma teška, a posebno teška za hirurga koji nije pacijenta prethodno operisao, kao što je to bilo u mom slučaju. Operacija je trajala šest, sedam sati i odlično je protekla mada je toliko toga moglo da se iskomplikuje", rekla je.

Doktor Stanojević, kako je navela, učinio je jedno vrlo hrabro djelo i beskrajno mu je zahvalna na tome jer neće živjeti nadalje sa stomom.

Kazala da je tokom te teške operacije, 12. januara ove godine, morala da bude postavljena takozvana protektivna stoma, koju joj je Stanojević skinuo 1. aprila, tokom poslhednje, sedme operacije koju je imala.

"Vratila sam se u normalan život, iako je i stoma jedan vid normale, ali sam ipak ja na ovakav život navikla. Nisam se rodila sa stomom. Presretna sam zaista. Mogu da potražim posao i da nastavim da radim kao ljekar“, istakla je Dimitrijević.

Ona je kazala da je konačno odahnula i njena majka koja joj je sve vrijeme u protekle dvije godine bila nevjerovatna podrška i „lijek za dušu“ u najtežim trenucima.

Direktor Klinike za kolorektalnu hirurgiju rekao je za agenciju Beta da je radio i ranije operacije ileoanalne anastomoze, ali da je Hadži Aleksandra Dimitrijević najmlađa pacijentkinja kojoj je uradio tu operaciju.

"Brinuo sam kako će proteći operacija jer je vrlo hirurški komplikovana i nezvjesna. Nije mi bilo lako da donesem odluku da je operišem. Pripreme za operacije su trajale više dana (...)“, istakao je Stanojević.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad